Bolesti kupusa i kupusnjača: Crna trulež | Crna pegavost | Plamenjača | Kila kupusa

Povrtarske biljke iz familije kupusnjača kod nas se rado i često raje. Među njima svakako najznačajniji je kupus, za njim karfiol i rotkvice, ali i kelj, keleraba i rotkva. Za njih je karakteristično nekoliko oboljenja, što je delimično uslovljeno i načinom gajenja ovih biljaka iz pa tada i velikim potrebama za vodom.

Mada su oboljenja kupusa,karfiola i njihove „sabraće” različita, najvažnija za sve je preventiva – uklanjanje i uništavanje zaraženih biljnih ostataka, dezinfekcija zemljišta u toplim lejama, setva zdravog semena i plodored.
Poznato je više gljiva koje prouzrokuju poleganje rasada kupusa. Na poleglim biljkama često se nalazi i po nekoliko patogena. Oni se održavaju u zemljištu, a infekcija na mladim biljkama nastaje pri velikoj vlažnosti. U zoni korenovog vrata i prizemnog dela stabla dolazi do razmekšavanja tkiva, ono se istanji, tu se i prelomi i polegne.

Sejati treba u dezinfikovano zemljište. Sklop biljaka ne sme biti pregust, da se visoka vlažnost ne bi zadržavala, a zalivanje treba da je umereno. Poželjno je da nakon nicanja, temperature budu niže, oko 7-8°C, a nakon toga 15 do 18°C.
Uvenuće biljaka, dve do tri nedelje nakon rasađivanja, prouzrokuju gljive roda Fusarium ili Verticillium. Simptomi se uočavaju na celoj biljci ili samo na jednom delu, ato ako je napadnut samo deo korena koji zato slabije hrani taj deo biljke. Prvo požuti donje lišće, a na preseku korena i prizemnog dela stabla mogu se videti mrko obojeni sprovodni snopići. U rešavanju ovog problema, uz sadnju otporniJih sorti, preporučuje se i plodored.

Kila kupusa je česta u reonima intenzivne proizvodnje, a naročito tamo gde se kupusnjače raje uzastopno na istom mestu. Oboljenje izaziva gljiva Plasmodio-phora brassicae.
Uvenuće biljaka prvi je uočljivi simptom oboljenja, lišće je svetlozelens ili žuto, biljke zaostaju u porastu, glavica je sitna i mekana, a najčešće se i ne formira, prinosi budu drastično smanjeni.

Karakteristični simptomi vidljivi su i na korenu, obrazuju se gukasta zadebljanja Koja razvojem bolesti pucaju i pretvaraju se u bezobličnu masu.
Najvažnije mere zaštite, pre svega, su preventivne – plodored do 10 godina je obavezan, a poželjno je i dodavanje gašenog kreča u obradivi sloj ako je zemljište kiselo. Time se stvaraju ne povoljni uslovi . Na primer, za promenu rN zemljišta od 0,5 potrebno je 50 kg kreča za 1 ar.
Velike štete biljkama rasada, ali i odraslim biljkama i onim ostavljenim za seme, pričinjava plamenjača, izaziva je gljiva Peronospora parasitica. Simptomi oboljenja najuočljiviji su na listu. Na naličju zaraženih listova uočava se siv-kastobela rastresita prevlaka, koju čine reproduktivni organi gljive. Tokom razvoja oboljenja, napadnuto tkivo dobija mrku boju, suši se i nekrotira. U proizvodnji kupusa za glavicu, nekroza (izumiranje) tkiva razvija se na donjem, starijem lišću.

Plodored i zdrav rasad znatno umanjuju zarazu. Biljke u lejama za proizvodnju rasada, kao i tokom vegetacije, obavezno treba zaštititi fungicidima na bazi aktivne materije cineba, mankozeba, kao i preparatima na bazi bakra, uz obavezno dodavanje okvašivača, zbog voštane prevlake na listu.

Crnu pegavost izazivaju gljive roda Alternaria. Karakteristični simptomi su mrke pege sa koncentričnim krugovima unutar njih. Bolest se javlja i na rasadu i na odraslim biljkama.

Uklanjanje i uništavanje zaraženih biljnih ostataka, plodored i isključivo deklarisano seme, preventivne su mere zaštite. Neophodna je i pravovremena primena fungicida.
Simptomi bele rđe veoma su karakteristični, a česti su na rotkvici i renu. Na listovima se uočavaju plikovi, pojedinačno ili u grupama. Razvojem gljive dolazi do njihovog pucanja i oslobađanja bele prašne mase spora gljive.
Od mera zaštite, preporučuje se višegodišnji plodored, uništavanje zaraženih biljnih delova i suzbijanje korova, jer i na njima se patogen održava. U slučaju jake zaraze koriste se fungicidi.

Crna trulež je oboljenje kupusa koje prouzrokuje bakterija Xantomonas sat-pestris pv. campestris. Osim kupusa, mogu biti napadnuti i kelj, karfiol, rotkva i rotkvice. Radi se o oboljenju sudovnog tkiva. Od ivice liske, prema njenom središnjem delu, formiraju se prostrane bledožute pege u obliku latiničnog slova V. Lišće potom pocrni i izumre.

Bakterija se u zaraženim biljnim ostacima u zemljištu održava dve do tri godine, a prenosi se i semenom. Vlažno i toplo vreme pogoduje i ovom oboljenju.
Kada su bakterije prouzrokovači oboljenja, preventivne mere su najznačaj -nije. Preporučuje se uklanjanje i uniš-tavanje zaraženih biljnih ostataka, dezinfekcija zemljišta u toplim lejama, setva zdravog semena i plodored. Koriste se i preparati ia bazi bakra.