Soja nije samo za vegetarijance! Njeni proteini najbolje se usvajaju
To što vaša baka nije pripremala soju nije razlog da je i vi ne pripremate. Na tanjiru ne treba uvek biti “malo mesa”.
Raznovrsna i uravntožena ishrana ključ je zdravog života. Ukoliko jedete samo meso, krompir i beli hleb, već u dvadesetim primetićete da se toga “malo nakupilo”.
Ne morate biti vegetarijanac da bi zdravo živeli. Ali zašto ne bi izbacili meso iz nekoliko nedeljnih obroka? Time bi postali kreativniji u kuhinji, obogatili svoje nepce novim ukusima i uneli novosti u svoj organizam.
Počnite sa sojom. Ovo je mahunarka koju vegetarijanci najčešće koriste u svojoj ishrani.
Soja za sportiste
Razlog je taj što je to mahunarka vrlo visoke hranljive vrednosti. Sadrži velik procenat masti (19,9%), ugljenih hidrata (30,2%), belančevina (36,5%) te vitamine A i B grupe.
Soja je izvrstan izvor proteina, a studija objavljena 2011. godine u američkom Jorunal of Agriculture and food chemistri dokazala je da sojini proteini imaju najbolju sposobnost da namaknu za ljudski organizam neophodne aminokiseline.
Dolazi u paketićima
Ukoliko još niste stupili u kontakt sa sojom, kao prvo, morate znati da ćete na policama supermarketa ili u prodavnicama zdrave hrane najčešće naići na paketiće dehidrirane soje (medaljone, komadiće, mrvice).
Takvu soju morate pet minuta kuvati u vreloj vodi ili nakvasiti pre nego što krenete u bilo kakvu pripremu. Na internetu ćete zaista naći brdo recepata za sve vrste jela.
Mahunarka koja je za neke “veliko zlo”
Ukoliko ćete i “guglati” soju, naš dragi Google izbaciće vam i neke članke u kojima se upozorava da je soja otrovna, kancerogena, da uzrokuje osteoporozu, da je puna hormona …
Naravno, naći ćete i članke u kojima stoji da je soja GMO zlo!
Nemojte verovati u to.
Da, naravno postoji soja koja je genetski modifikovana. Kao što postoji i GMO kupus ili šargarepa.
Kinezi je uzgajaju već 13.000 godina
Soja dolazi iz Azije, tačnije iz Kine gde se uzgaja već 13.000 godina. Zrna soje proširila su se iz Kine u druge delove Azije, a tek u 20. veku soja je stigla na Zapad. Prvo se koristila za ishranu životinja, a sedamdesetih godina počinje se šire upotrebljavati u prehrambenoj industriji.
Soja i proizvodi od soje, ako su pravilno napravljeni, ne predstavljaju nikakvu opasnost za zdravlje ljudi i nisu ništa opasniji od proizvoda od kajsija, pšeničnog brašna ili piletine.