Opekotine: Prva pomoć i narodni recepti
U svakodnevnom životu mnogo je situacija kada nepažnju „platimo” povredom. Statistika potvrđuje da su opekotine najčešće, jer mogu da se „zarade” od ugrejane ringle, rerne, vrele šerpe, pegle, ili pleha, vrele vode, ulja, isparenja, hemikalija, plamena vatre, sunca. Čak postoji i podatak da više od 90 posto dečjih povreda „kod kuće” čine opekotine. I bilo da su nastale od tek skuvane kafe, plamena ili nečeg drugog, opekotine se tretiraju kao najopasnije i najbolnije povrede.
Opekotine (lat. combustio) su vrsta hipertermičke povrede, oštećenja koja mogu da nastanu direktnim dejstvom plamena na telo, ili dejstvom velikih i usijanih predmeta, tečnosti, struje, atomske energije, zračenja toplote (sunca)… Tom prilikom mogu da se oštete različiti slojevi tkiva, pa i mišići, kosti, krvni sudovi i unutrašnji organi, a u zavisnosti od stepena oštećenja mogu biti praćene brojnim, potencijalno smrtonosnim komplikacijama, uključujući šok, infekcije, poremećaj metabolizma elektrolita i poremećaj disanja (kod udahnutih vrelih gasova i para).
Kad nervi trpe?
Čak i kada je reč o maloj i površinskoj opekotini koja ne zahteva odlazak kod lekara, povredeni oseća bol. Objašnjenje je jednostvano. Opekotine su bolne jer se oštećuju nervi u najpovršnijem sloju kože. I mada je bitan stepen oštećenja tkiva, odnosno koliko je duboko oštećenje, važno je da znamo da intenzitet opekotina zavisi od izazivača. Hemijski agensi izuzetno brzo prodiru kroz kožu i mogu da izazovu veoma velika oštećenja.
Veličina opečene površine je od posebnog značaja. Što je veća zahvaćena površina, utoliko je ozleda opasnija i smrtnost češća. Prema težini, zahvaćenoj površini i dubini delovanja, opekotine se dele na lake, teške, vrlo teške i smrtonosne. Opekotine su naročito opasne za decu, jer kod njih opečena površina kože može da bude manja od trećine površine tela, pa da ipak dođe do smrti.
Koža najpre biva zahvaćena jer je najviše izložena. U zavisnosti od intenziteta i izazivača, mogu da se oštete, pa čak i propadnu i unutrašnja tkiva. Opekotine mogu da nastanu i na sluznici nosa, usne duplje i u disajnim putevima, na primer pri udisanju vreleg vazduha. Delovanjem hemijskih supstanci, baza, kiselina i njihovih isparenja, nastaju opekotine težeg ili lakšeg stepena. Opekotine nastale od koncentrovane sirćetne kiseline – esencije, što se greškom često dešava tokom pripreme zimnice, može da izazove teška oštećenja ždrela, jednjaka i želuca.
Prva pomoć
Male, sitne i plitke opekotine možemo da tretiramo u sami. Opekotinu treba rashlađivati, i mobilisati povredeni deo tela i mirovati. Za rashlađivanje je najbolja voda. Opekotine bi trebalo da se isperu pod mlazom vode, a ukoliko su veće stalno da se rashlađuju hladnim oblozima. U toku nekoliko sati bol će prestati. Ako je zahvaćena veća površina tela, opečenog uviti u pamučni čaršav i sačekati hitnu pomoć. Međutim ukoliko je jak bol, ako je opečeno lice, glava, genitalije, dlanovi, ili tabani, potrebno je da odmah zatražiti pomoć lekara, bez obzira na površinu opekotine.
Kod manjih opekotina savetuje se da se povređeno mesto potopi u hladnu slanu vodu, na 15-20 minuta i drži dok se crvenilo ne povuče. Može da se koristi i obična hladna voda. Zatim se povreda namaze bilo kojim biljnim uljem (koje će ublažiti bol i istovremeno zaštititi ranu od infekcije), pa pokrije sterilnom gazom i ne vezuje. U slučaju da se oseća bol, dozvoljeno je da se popije analgetik. Teže, opekotine drugog i trećeg stepe-na zahtevaju urgentnu lekarsku pomoć i kod njih ne bi trebalo da se skida odeća koja je obično zalepljena za opekotinu. Ako je moguće, povređenom treba skinuti nakit, kaiš, sat, jer može da dođe do oticanja.
Hitno kod lekara
Opekotine koje nastanu od strujnog udara spadaju u specifične slučajeve. One takođe zahtevaju lekarsku pomoć, čak iako nema spoljašnjih povreda, jer često dolazi do ozbiljnih unutrašnjih oštećenja. U slučaju hemijskih opekotina prvo treba dobro isprati odeću, a onda je tako mokru pažljivo skinuti s povređenog mesta. Povredeni deo bi trebalo da se ispira vodom duže od 15 minuta i na njega ne bi trebalo da se mažu kreme, ulja, masti i slično. Rana se pokriva sterilnom gazom. Ako je moguće lekaru se ponese uzorak supstance koja je dovela do opekotine.
Inače, kod manjih opekotina opečeno mesto kasnije može da se očisti blagim bezalkoholnim antiseptikom. Ukoliko vam se pojave mehurovi, imajte u vidu da je većina lekara protiv toga da pacijent na svoju ruku „rešava problem”. Ako ipak želite da sami probušite mehur, uradite to sterilnom iglom, a posle toga pažljivo odstranite mrtvu kožu, ranu dezinfikujte i pokrijte sterilnom gazom.
Narodni recepti za opekotine
– Sitno istucajte semenje dinje, dodajte vodu, pa dobijenu smesu namažite na opekotinu. Savetuje se za smirivane bolova.
– Sok od aloe vere odličan je za smirivanje opekotina.
– Sto grama cveta kantariona stavi se u teglu, prelije maslinovim uljem, lanenim ili od kukuruznih klica, pa se poklopi i drži dva sata na vodenoj pari. Iscedi se da bude bistro i ohlađeno stavlja kao oblog.
– Stavite opran list kupusa na opekotinu.
– Skuva se kaša od kukuruznog brašna, i skroba sa vodom, pa se stavlja na opekotinu.
– Sto grama cveta, ili lista lipe popari se sa litrom ključale vode, ostavi da odstoji tri sata, pa se ocedi i time oblažu opekotine. Kad nema lista i cveta može da se koristi i mlada kora.
– Izrendajte krompir pa ga stavite kao oblog. Ako se pojavi plik, nanesite na njega malo sode bikarbone. U narodu je poznato da se na plik stavi pire od kuvane šargarepe, ili na kolutove ispečen i isečen crni luk.
Ovi recepti obično su efikasni samo kod blažih opekotina. U slučaju da je reč o većim oštećenjima, potrebno je potražiti pomoć lekara.